my castle on the beach

Unutrasnji krik , iz nekih paralelnih dubina ,tako dalekih od ovog dana i tako svakog dana sve dalje i dalje. Osjetim vjetar i sve sto prenosi iz daljina ,sarenilo rijeci ,sjete pomjesano s boli i svom jesenjom kisom, koju u inat svim svjetovima ,volim svim srcem.Kisa je sloboda . Kisa je ljubav , ona prava istinska Ulica Kisa Drvece Iscekivanje Oziljci Al neka se vrata pretezko otvore neke se rijeci pretesko izgovore otkricu ti tajnu koju sam skriv'o godinama sto su ostale u pjesku zivom otkricu ti tajnu sto se klanja kad se ljudi umore od bjezanja .....

opet sabirem i oduzimam trenutke na kraju dana ,da poslozim sve u svoje kutijice pa da krenem putem snova...ima tu svega ....sortiranja uobicajenog , analiziranje nekih glupavih stvari o kojima "nazalost" ovisimo u zivotu, sortiranje istog , konverzacije sa onim dragim ljudima sto krase svakidasnjicu , nekih formalnih dogadjaja , rutine , planiranja , frustracija oko stvari koje ne ovise samo o nama, pazljivih analiza paralelnog svijeta  ,metenje i skidanje prasine iz isth prostora,.usputnih radnji ,,,,glupavih i malo tezih razgovora , zaobilazenje i ignorisanje nekih jer tako je lakse ,jer tako su me isti ti naucili...ne znam..mozda nije ok ,,nekad se lose osjecam zbog toga , ali to bude trenutak koji kao i svaki drugi samo proleti....svi smo odgovorni za vlastite rijeci i djela ,,pa neka tako bude uvjek.mala neizvjesnost o danima sto sljede ali vjesto se drzimo motta da jedina je realnost ovaj trenutak ,,,ostalo je ili uspomena i sjecanje ili neka buducnost koja moze ili ne mora da se desi.....

neka sutra bude dan o kojem smo mastali danas

Koliko sam se puta nasla na ovom istom mjestu i  smarala samu sebe jednim te istim pitanjima...odgovor se uvjek vjesto izmicao , motao tu negdje toliko daleko da nemogu da procitam poruku a toliko blizu da te osjetim , da me uznemiris.koliko sam puta pokusala uzalduno da te zaboravim?..ni sama nemam predstave koji bi to broj mogao da bude.Uvjek sam zivjela kroz slike koje smo zajedno pazljivo bojili tankim kistovima ,svaki dan u novoj boji..spektrum je hranio moje nezasito bice sve dok jednog dana nisi postao dio moje jave ..kad si svanuo isto kao jutro tog kisnjeg jesenjeg dana. Tumaci tvoju ulogu u stranicam raznih zapisa..objasnjavam te ,opjevavam, tjeram ,prizivam ,maltretiram ,ceznem ,sve to pomalo i u isto vrijeme.Trazim to perfektno mjesto u ovom dzumbusu od mog bica da te smjestim jednom i zauvjek ali cesto posustanem ,predomislim se i mislim da pogrjesim...i tako sve je neki vatreni krug.Cesto u glavi slazem rijeci ,recnice i paragrafe koje rijetko zapisujem u ovoj javi ,mada osjetim da citas ,da pratis.Pred tobom nemam nista, pred tobom stoji moja dusa gola, bez ikakve price i objasnjenja.

all the pitures have been washed in black ...tatooed everything ......

Jednom davno mi je receno da je jako vazno brinuti se o biljkama i cvijecu koje imas u basti ,terasi ili kuci,,,ako se brinemo o njima ,zaljevamo ih redovno ,rezemo uvenule listove , hranimo , volimo ih i posvecujemo im paznju ,,onda ce se to oslikati na nas zivot....cinilo mi se smijesnim ,,,,i tako s vremenom uz smijeh brinem se za svoje cvijece , o palmi , fikusu  , nekom bezimenom divljem cvijecu  , ,marljivo ga pazim , dajem hranu i ugadjam ,pomjeram prema suncu i sklanjam u sjenu.....

Ovo je desavanje iz neke druge dimenzije , jer mi smo podvrsta A Opet su me tvoji zraci bacili na uzareni put ka necemu nepoznatom . Opet mi sve ovo daje neki sladak ukus , i ostavlja me na obali nepoznatoj trazeci vise. Sve je to ljepse iz ovog mutnog ugla . Iscekivanje . I' d rather feel pain than nothing at all.

What have we done all these years , broken pieces This could be the end of everything Why don't we go someplace only we know broken pieces melted on our faces , infinity why don't we?

ili je lazanja ili je limunada ovo stanje kameleona prodire kroz zidove i ledi sve ono sto je na suncanoj strani disanje misli zakljucana vrata prazan osjecaj borba bol usputna osoba toplina prolaznost mir nada

Jednom  procitati ono sto pise na tvojoj strani lista

Jednom  se osvrnuti na zvuk iz dimenzije

Jednom  napraviti  taj dodatni korak i skrenuti u taj prolaz

Jednom  zagrliti tu tamu i osjetiti njenu toplinu

Jednom  zgrabiti ono sto sad samo dodirujem vrhovima prstiju 

Nema granica ova dimenzija u stotinu  boja .

Nema rijeci  , nema misli ...samo muzika .